Nevjerovatna životna priča Rodoljuba Draškovića – OVO NISTE ZNALI O JEDNOM OD NAJBOGATIJIH LJUDI IZ SRPSKE

Na hercegovačkom kamenu, gdje je zemlja tvrđa od hljeba, a život svakodnevna borba za opstanak, porodica Drašković iz sela Slivlje kod Gacka odlučila je da za svoju djecu izabere put drugačiji od onog kojim su stoljećima išle generacije. Umjesto rala i motike, oni su im u ruke stavili knjigu.

„Znali su da nas kamen može očvrsnuti, ali da nas znanje može podići“, govorio je kasnije Rodoljub Drašković, čovjek koji će upravo iz tog kamenitog zaleđa ponijeti snagu i bistrinu da postane jedan od najuspješnijih privrednika regiona.

Hercegovina ga odbila

Nakon završena dva fakulteta – Ekonomskog i Poljoprivrednog – želja mu je bila da se vrati u rodni kraj. Ali početkom osamdesetih politika je krojila živote. Objavljivanje romana „Nož“ njegovog brata Vuka zatvorilo mu je sva vrata u Hercegovini. „Nije bilo mjesta za mene“, prisjećao se. Otac je zbog toga isključen iz Partije, a Rodoljub je posao morao potražiti daleko od kućnog ognjišta.

Prvu šansu našao je u Sarajevu, u Tekstilnoj industriji. Tek osamnaest mjeseci kasnije, ime mu je već bilo na listi najperspektivnijih kadrova grada.

Posrnuli gigant u rukama mladića

Iz Sarajeva odlazi u Vršac, gdje mu je povjereno rukovođenje konditorskom industrijom „Vik“. Fabrika koju su mnogi već vidjeli u stečaju, u njegovim rukama je za samo godinu dana ustala. Pokrenuo je proizvodnju, našao tržišta i fabriku vratio u život. Bio je to prvi dokaz njegovog talenta da iz pepela podiže sisteme.

Surove godine i novi početak

Devedesete su donijele rat, sankcije i inflaciju. Drašković tada donosi sudbonosnu odluku – napušta Srbiju i odlazi u Švajcarsku. U toj zemlji 1997. osniva preduzeće „DRD Swisslion“. Bio je to početak carstva.

„Radio sam dan i noć. Nisam se plašio posla, niti sam želio luksuz. Štedio sam i ulagao. Nikada nisam želio da se zadužujem“, govorio je.

Ubrzo kupuje gornjomilanovački PIK „Takovo“, potom makedonski „Agroplod“, a u Trebinju i Industriju alata. Tako se, uprkos tome što ga je rodni kraj nekada odbio, vratio u Hercegovinu – ali ovog puta kao moćan investitor.

Slatki imperij i Grad Sunca

Swisslion Trebinje, osnovan 2009. godine, postaje regionalni lider u proizvodnji konditorskih proizvoda. U njemu je zaposleno stotine radnika različitih profila, a proizvodi odlaze širom svijeta.

No, Rodoljub se nije zaustavio na industriji. Početkom 2015. godine u Trebinju započinje grandiozni projekat „Grad Sunca“. Vodeni park, hoteli, sportski tereni – sve podignuto u srcu krša. Hercegovina je dobila nešto što niko nije mogao ni zamisliti: turistički kompleks evropskog formata.

Knez Hercegovine

Mediji su ga prozvali „kraljem čokolade“. Ali u njegovoj rodnoj Hercegovini odlučili su da mu daju titulu kneza. On, međutim, rijetko govori o titulama. „Egzistenciju sam riješio još 1992. godine. Sve poslije toga radim da bih stvarao, ulagao i vraćao zajednici“, ističe.

Danas Swisslion vrijedi više od milijardu eura, u njegovim fabrikama i centrima zaposleno je više od 12.000 ljudi. On sam ostaje vjeran ideji da bogatstvo ima smisla samo ako otvara vrata drugima.

Hercegovac sa srcem i vizijom

Priča Rodoljuba Draškovića nije samo poslovna biografija – to je priča o čovjeku koji je iz kamena ponio upornost, iz porodice ljubav prema znanju, a iz Hercegovine snagu da nikada ne odustaje.

Od dječaka koji je sanjao da se vrati svom selu, do kneza i vlasnika imperije – put Rodoljuba Draškovića dokaz je da i na najtvrđem kamenu mogu niknuti najveće ideje.

Izvor: Identitet.live