
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Svaki lični kontakt Putina i Trampa predstavlja veoma važan korak u razjašnjavanju nove konstrukcije svijeta. Ali, naravno, pitanje Ukrajine se ne može riješiti ni u današnjem telefonskom razgovoru, niti u budućim mogućim susretima naših predsjednika. Za to nedostaje jedan veoma važan element u toj slici – naša vojna nadmoć, istakao je direktor Instituta Cargrad, filozof Aleksandar Dugin:
Uprkos našem uspješnom napredovanju u posljednje vrijeme, tokom vojnih dejstava još uvijek nismo postigli očiglednu nadmoć nad neprijateljem. Da, protiv nas je cijeli Zapad, i to, naravno, objašnjava situaciju. Ali činjenica ostaje – još uvijek nismo postigli onaj nivo snage u kojoj bismo mogli da kažemo:
‘To je to, ovo nam odgovara, ovo je pobjeda, ovo je naša teritorija, a ovo tampon-zona.’ I pod tim uslovima bismo neprijatelju ponudili kapitulaciju. Čak bismo u nečemu i pristali na kompromis, kada bismo uspjeli da zauzmemo zapadne oblasti Ukrajine koje bi se mogle žrtvovati.
Ali trenutno, strogo govoreći, nemamo preduslova za vođenje mirovnih pregovora. Za sada nas oni ne mogu dovesti ni do čega suštinskog. Nadati se da će nam Tramp sam na tacni ponuditi te vojnostrategijske rezultate – za to nema nikakvih osnova. To je van sfere mogućeg. Zato će svi razgovori Putina i Trampa u skorije vrijeme, sa naše strane, biti vezani za nešto drugo.
Tramp zaista želi da okonča ovaj rat.
Ali uslovi za njegovo okončanje moraju biti drugačiji od onih koji važe danas. A garancija za te uslove su naše vojne pobjede nad kijevskim režimom i uspostavljanje kontrole, osim nad već oslobođena četiri regiona, makar još nad 4–5 oblasti bivše Ukrajine. Zapravo, samo tada se može početi sa stvarnim mirovnim pregovorima. To je, međutim, još daleko, i zato za nas rat nije završen, jer nema stvarne pobjede, dok bi primirje pod sadašnjim okolnostima bilo ravno priznanju poraza. A to bi bilo pogubno za našu državu.
Naravno, mnogi to savršeno razumiju, prije svega Putin. Ipak, Tramp želi što prije da završi rat pod nekim, po njegovom mišljenju, više-manje „neutralnim“ uslovima.
Ali čak i takvi „neutralni“ uslovi za nas su apsolutno neprihvatljivi – koliko god cijenili Trampovu dobru volju da se rat okonča. Naravno, ne smijemo tu volju zanemariti, i izuzetno je značajno to što je predsjednik SAD, sa kojima ratujemo i dalje ratujemo u Ukrajini, rekao:
„Ovo nije moj rat“, čime je omogućio da se mnoge stvari pokrenu sa mrtve tačke.
Da, objasniti Trampu da Rusiji treba samo pobjeda – vjerovatno je veoma teško.
Ali naš predsjednik je veliki istorijski lider, i zato se nadam da će umjeti to da učini tako da ne dođe do direktne konfrontacije sa Trampom. Pogotovo kad se radi o potpuno novom svjetskom poretku, o kojem se upravo sada može i treba razgovarati. Zato je od izuzetne važnosti prenijeti Trampu jednu ključnu ideju: njegovi neprijatelji – to su naši neprijatelji, i obrnuto.
Jer zapravo, snage koje su povele rat protiv nas u Ukrajini, to su iste one snage koje su povele rat protiv Trampa i njegovih pristalica u samoj Americi.
Pritom je Evropska unija danas faktički posljednje uporište globalista u Evropi. Na svim izborima, u svim evropskim državama, ona istovremeno vodi borbu i protiv Putina i protiv Trampa.
I globalisti, na svoj tipično podli način, žele da natjeraju Trampa da nastavi da ratuje za njih protiv Rusije u Ukrajini. Da njihovim rukama nanesu strateški poraz našoj zemlji, i da sam Tramp, uvučen u ovaj po njega poguban rat, izgubi podršku svojih pristalica i na kraju bude smijenjen.
Smatram da je veoma važno da Tramp to razumije. I nadam se da će Putin umjeti da mu to jasno objasni, uz konkretne argumente.
Da su neprijatelji Rusije – neprijatelji Trampa, a neprijatelji Trampa – neprijatelji Rusije. Upravo na tom zajedničkom odbacivanju globalizma treba da se grade naši novi odnosi. Pa čak, možda, i naš novi savez.
Izvor: Identitet.live / Preveo: Rade Pajkanović