Pozadina priče o Manifestu spada u rang onih epskih ili čak biblijskih: italijanski pjesnik Filipo Tomazo Marineti je preživjevši saobraćajnu nesreću dobio svojevrsno prosvjetljenje, i na četiri stranice papire izliva, poput vulkana, eksploziju čiste vatre.
Manifest je ljubavno pismo moći, ambiciji i bijesu. Ovdje ćemo predstaviti devet vanvremenskih uvida iz njega (koji bi i one najinertnije inspirisali da urade nešto više u životu):
Marineti piše da će samo oni muškarci koji mogu da prevaziđu „zdrav razum“ kreirati budućnost.
Futuristi su ponosni što stoje sami: „Naša srca su ispunjena ogromnim ponosom što osjećamo da smo sasvim sami, kao svjetionici ili vojnici na straži…“
2. Marineti ističe tri suštinska elementa cjelokupne futurističke umjetnosti:
“Hrabrost, odvažnost i revolt”.
Futuristi su ljudi koji su protiv “svakog utilitarističkog kukavičluka”.
Oni ne traže sigurnost, već avanturu.
Kakve treba da budu „futurističke” knjige?
One moraju predstavljati spomenik energiji: „Književnost je do sada samo uvećavala melanholičnu inertnost i pospanost. Želimo da proslavljamo pokrete agresije, grozničavu nesanicu, rizičan skok, šamar i udarac pesnicom“.
Marineti piše: „Naša srca nisu ni najmanje umorna. Jer se hrane vatrom, mržnjom i brzinom! Da li vas to iznenađuje? To je zato što se više ni ne sjećate šta znači biti živ!“
Biti istinski živ znači ponekad pronaći inspiraciju čak i u mržnji.
Muškarci se ne smiju suzdržavati.Moraju da gore i plamte kao svijeće upaljene na oba kraja.
Marineti: „Pjesnik mora živjeti sa žarom, glamurom i rasipnošću“
Paradoks energije: Što je više trošite, više ćete je imati.
Po Manifestu, osvajanje je najljepša stvar na svijetu: „Ljepota postoji samo u borbi. Ne postoji remek-djelo koje nema agresivan karakter.
Poezija mora biti nasilni napad na sile nepoznatog, da ih natjera da se poklone pred čovjekom“.
Marinetijeva kritika muzeja je krajnje neobična ali svakako vrijedna pažnje:
„Muzeji, groblja! Oni su zaista identični u svom zlokobnom slaganju tijela koja se ne poznaju. Javne spavaonice u kojima zauvijek spavate rame uz rame sa bićima koja mrzite ili ne poznajete…“
I jedan kontra-argument Marinetijevoj kritici prošlosti:
Veličina i ljepota postoje izvan vremena, i veličanstveni poduhvati iz prošlosti nas još uvujek inspirišu.
Marinetijev manifest, sada star 116 godina, ironično je dobar primjer toga.
Marinetijev savjet prijatelju: „Pozivam te da se baciš na posao svim svojim srcem, odlučan da budeš smjeliji, luđi, napredniji, iznenađujući, ekscentričniji… Pozivam te da budeš ludak”.
Njegujte “ponosnu i neumornu hrabrost”. Džungla žudi za lavovima.
Piše: Rade Pajkanović
Izvor: Identitet.live