Žan-Mari Le pen, sa svojim specifičnim karakterom i još izrazitijim verbalnim eskapadama, mogao bi se smatrati ocem populizma – svojevrsnim Trampom prije Trampa. Bivši dugogodišnji lider krajnje desnice u Francuskoj, poznat po svojim ponekad kontroverznim stavovima, čije su zapaljive izjave često izazivale osude na Zapadu, napustio je ovaj svijet u 97. godini života 07.01.2025. godine.
Le pen je vodio stranku Nacionalni front pune četiri decenije, sve do 2011. godine, kada ga je na čelu stranke naslijedila njegova kćerka Marin. Iako je pod njenom palicom stranka zabilježila značajne uspijehe, četiri godine kasnije, Le pen je izbačen iz sopstvene stranke, kao dio nastojanja da se ukloni „ultranacionalistička“ etiketa koja je išla ruku pod ruku sa njegovim imenom.
Vodio je avanturistički i neobičan život; borio se kao dobrovoljac u Alžirskom ratu, bio je poslanik u francuskom parlamentu noseći na sjednice gusarski povez preko oka, imao je izdavačku kuću koja se bavila vojničkom muzikom i erotskim časopisima, i bio je osnivač stranke koja je, pod vođstvom njegove kćerke, postala najmoćnija desničarska politička formacija u zapadnoj Evropi. Njegova karijera, ispunjena izjavama koje nikog nisu ostavljale ravnodušnim, ipak je ostavila dubok trag na francuskoj političkoj sceni.
Le Pen će, između ostalog, ostati poznat i po svojim simpatijama prema srpskom narodu, iskazanih naročito kroz njegovo gromoglasno osuđivanje NATO agresije na SR Jugoslaviju 1999. godine. U intervjuu za „Le Parisien”, 6. aprila 1999. godine, on je kritikovao NATO bombardovanje izričito navodeći da je Kosovo dio srpske teritorije.
“Ja sam protiv vojne agresije NATO-a na nezavisnu, malu i siromašnu državu. To je kao kada grupa pomalo ‘pijanih’ sportista u kafanskoj tuči prebije invalida”, naveo je on, prema članku koji se nalazi na sajtu “vie-publique.fr” kojim upravlja kancelarija francuskog premijera, sa misijom informisanja, dokumentovanja i arhiviranja odluka i intervjua francuskih zvaničnika.
”Svidjelo se to vama ili ne, Kosovo je dio srpske teritorije”.
”Ja podržavam srpske nacionaliste protiv protiv diktature koju Amerikanci nedvosmisleno nameću cijelom svijetu”.
”Kažu da je sudbina (albanskih) izbjeglica sa Kosova humanitarna katastrofa vijeka, ali želim da istaknem da je bilo mnoštvo drugih egzodusa, uključujući i one koji su nama veoma bliski (Alžir)“.
Ovo su samo neke od izjava Le pena u vezi srpskog naroda.
Međutim, Le Penova naklonost prema Srbima nije ostala samo na riječima, nego je dvije godine prije NATO agresije, 24. januara 1997. godine, lično došao u četvorodnevnu posjetu SR Jugoslaviji, na poziv Srpske radikalne stranke.
U okviru te posjete, Le Pen je čak uspio da se sastane i sa političkim liderima Republike Srpske u njihovom planinskom uporištu na Palama iznad Sarajeva prenoseći im ”pozdrave francuskih rodoljuba”, ističući da „svi rodoljubi svijeta imaju zajedničke vrijednosti” kao i tradicionalno srpsko-francusko prijateljstvo i savezništvo.
Prije toga je Le Pen u Beogradu već iskazao poštovanje prema Srbima riječima da je „veliki srpski narod često stradao, bio napadan i okupiran, ali nikada nije bio poražen“. Le Pen je čak 2012. godine, u jednoj emisiji na francuskoj televiziji, priznao da se sastajao sa Radovanom Karadžićem dok je on bio u bjekstvu, ističući da se ne boji nikog te da nije on zadužen da ”lovi ljude koje je javno mnjenje označilo kao zločince”.
Jelisejska palata objavila je nakon njegove smrti da je Le Pen bio „istorijska ličnost ekstremne desnice“ u Francuskoj čija „uloga u javnom životu… sada pripada sudu istorije“.
Sahranjen je u subotu popodne na groblju u svom rodnom gradu La Trinite-sur-Mer, u zapadnoj Francuskoj, samo uz prisustvo porodice i prijatelja.
Izvor: Identitet.live