Telekom Srbije je dobio rat sa SBB, cijenu pobjede ćemo saznati kasnije

Prodaja značajnog dijela poslovanja Junajted grupe kroz kompaniju SBB u Srbiji značajan je događaj i na ekonomskom i na društveno-političkom planu.

Razumijevanje ovog događaja je otežano kako zbog složenosti i izostatka temeljnog izvještavanja, tako i zbog same percepcije javnosti koja je navikla na lako svarljive crno – bijele postavke. Tako je već prvi dan bilo uočljivo da običan konzument vijesti ne razlikuje Telekom Srbije od PPF Telekoma.

U osnovnim crtama, PPF (E& PPF Telecom) je kupio poslovanje SBB u oblasti kablovske televizije i interneta. Telekom Srbija kupio je prava prenosa sportskih događaja na zapadnom Balkanu, koje je Junajted grupa plasirala preko Sport kluba, kao i posao usluge gledanja televizije “direktno do kuće” (NetTV Plus, TotalTV).

Budući da se sam SBB reklamirao kao ideološko-politički konstrukt koji korisnici plaćaju kao vid otpora vlastima u Srbiji2, posebno je naglašeno da “medijska imovina” – informativni i zabavni kanali N1 i Nova S, ostaju u njihovom vlasništvu, kao i dostupni preko SBB sa novim vlasnikom.

Ovaj posao je koštao 825 miliona evra koliko je platio PPF Telekom, te 652 miliona evra koliko je platio Telekom Srbije.

Ovo nije tako velika novost za one koji su pratili vijesti iz ekonomije i najave o prodaji3, kao i o stanju u Junajted grupi. Telekom Srbije i Telenor su dosta davno započeli tržišni obračun sa SBB, zbog čega su bili predmet kritika i tužbe4. Telenor je tada postao vlasništvo češkog milijardera Petra Kelnera kroz PPF, odnosno kroz njegovu mađarsku firmu, zbog čega se preobrazio u Jetel (Yettel).

U međuvremenu Kelner je stradao u helikopterskoj nesreći5, sa konspirološkom napomenom da je čovjek Huaveijevog uticaja u Evropi. Poslovanje PPF (50 odsto plus jedna dionica) u četiri zemlje (Srbija, Bugarska, Mađarska, Slovačka) prodato je fondu iz UAE (Emirates Telecommunications Group Company)6.

Junajted grupa je u svijesti većine povezana sa CIA, jer je u jednom periodu KKR grupa, na čijem čelu je bio bivši direktor CIA Dejvid Petreus, bio vodeći investitor. KKR je 2018. prodala većinski udio Junajted grupe britanskoj kompaniji BC partner7. Postoje tvrdnje da Amerikancima u ovoj priči nije presudan finansijski momenat, koliko da u internet infrastrukturu ubace softvere uz pomoću kojih će i kad nisu vlasnici imati uvid u “saobraćaj”.

Neke od značajnijih crta istorije SBB su dobijanje međunarodne “finansijske pomoći” za “razvoj slobodnih medija” tokom devedesetih, da bi promjenom vlasti krenuo razvoj internet mreže uz korištenje resursa državnih kompanija Pošte i Telekoma. Kada se država uključila u ovo visokoprofitabilno polje kroz Telekom Srbije, ušlo se u političku fazu. Pod stranim pritiskom 2014. izmijenjen je Zakon o javnom informisanju i medijima, pa je distributerima programa omogućeno da imaju svoje medije.

Tada nastaje N1 televizija, koja se iz Luksemburga emituje u Sloveniji a u Srbiji “reemituje”. Čitavo vrijeme postojanja ona služi kao medijska batina kojom se čuva poslovni interes SBB, ali je naivnim prodala priču kako je u pitanju nezavisni medij koji kritikuje vlast iz želje da omogući građanima objektivno informisanje.

Najbolji primjer se može vidjeti u tome što je N1 bila izuzetno agilna na propitivanju koliko novca je Telekom Srbije dao za prava emitovanja engleske Premijer lige, te brigom da li su preplaćena (u direktnom nametanju sa njihovom matičnom kompanijom) dok sada ne propituju da li je preplaćen iznos za otkup TV prava od Sport kluba.

SBB pod pritiskom Telekoma (započinje od 2014. i 2018. daje primjetne rezultate). ulazi u negativnu poslovnu spiralu, gdje se radi privlačenja investitora “pruža više nego što joj je dug jorgan”. Ulaze u sistem zaduživanja kroz izdavanje obveznica kako bi kupovali nove poslove, preko kojih bi prikazivali rast dobiti.

Epilog je takav da je Junajted grupi 2024. dospijevalo 425 miliona evra duga, zatim 550 miliona 2025, a milijardu i pedeset miliona 2026. Dakle, ove i sledeće godine dospijeva više nego što je iznos od poslednje prodaje. I to nije kraj, jer 650 miliona evra dospijeva 2027. a 625 u godini nakon toga8. Stoga je vrlo izvjesno da njihovi mediji, koji su stvarali najveći minus, mogu izdržati na tržištu bez poslovanja koje je donosilo novac.

Već ranije je BH Telekomu prodat Telemah9 u BiH, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, a vjerovatno će se pod pritiskom naći i poslovanje u Grčkoj10, Hrvatskoj, Sloveniji…

Može se reći da je Telekom Srbije dobio rat sa SBB i njegovom medijskom mašinerijom, uz pitanje po kojoj cijenu, jer su i oni ulazili u brojne akvizicije, te izdavali obveznice da bi ih realizovali.11 Ostaje pitanje da li su previše “iskrvarili” u ovoj borbi i da li će se možda naći u istoj situaciji da će morati razmišljati o prodaji. Zanimljivo je da je početak Vučićeve vladavine obilježio narativ kako državno preduzeće nije efikasno i kako je najbolje da se proda12, da bi se umjesto toga započeo tržišni sukob sa SBB.

Izvor: Indikt / Piše: Šikuljak Marko