Šmit: Političari bi trebalo da znaju da je Hamas iranski teroristički ogranak

Otkazivanje u posljednjem trenutku dvogodišnjeg izvršnog sastanka Konferencije evropskih rabina (CER), koji je trebao biti održan u Bosni i Hercegovini (BiH), ukazalo je na problem antisemitizma u ovoj multietničkoj zemlji koja teži članstvu u Evropskoj uniji.

Sastanak je premješten u Minhen, Njemačku, nakon, kako je CER naveo, „zlobnog javnog napada“ jednog ministra BiH i antisemitske kampanje na društvenim mrežama, u kojoj se, između ostalog, pozivalo i na ubistvo gostujućih rabina.

Predsjednik Konferencije, rabin Pinchas Goldschmidt, izjavio je: „Naša jevrejska organizacija je iznenada isključena iz grada i javno linčovana od strane aktivista i političara u medijima, isključivo zato što smo Jevreji.“

On je dodao: „Ako Jevreji nisu dobrodošli u BiH, [ta zemlja] ne bi trebala biti dobrodošla u EU, jer ne dijeli vrijednosti i zajednički koncept tolerancije i saradnje ka kojima teže države članice.“

Kancelarija specijalnog izaslanika SAD za praćenje i borbu protiv antisemitizma reagovala je saopćenjem: „Duboko smo uznemireni otkazivanjem Konferencije evropskih rabina u Sarajevu. Antisemitizam se ne može tolerisati i SAD će nastaviti da pozivaju na zaštitu jevrejskog života širom svijeta.“

U početku je jedina reakcija federalne vlade BiH na međunarodni skandal bila učtiv sastanak ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, muslimana, i lokalnog jevrejskog lidera Jakoba Fincija.

Nakon toga uslijedio je još jedan sastanak istog ministra s čelnikom lokalne palestinske zajednice. Konaković nije odgovorio na zahtjev za intervju koji mu je poslao Jerusalem Post.

Tek dvije sedmice nakon otkazivanja, predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto, Hrvatica, uputila je pismo CER-u u kojem je izrazila iskreno žaljenje zbog događaja i pozvala predsjednika Konferencije Goldschmidta da posjeti Sarajevo.

Jedan od onih koji su stajali iza poziva bio je tzv. visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, koji obnaša tu dužnost od augusta 2021. i koji je pristao govoriti za Jerusalem Post.

Ko je Schmidt?
Veteran njemačke i evropske politike, Schmidt je dva puta bio ministar – za poljoprivredu, a zatim za saobraćaj i digitalnu infrastrukturu – kao i dva puta državni sekretar u Ministarstvu odbrane i Ministarstvu za ekonomsku saradnju i razvoj u vrijeme kancelarke Angele Merkel.
Kao zastupnik Bundestaga, između 1994. i 1998. bio je predsjednik njemačko-izraelske parlamentarne grupe prijateljstva.

Sastanak CER-a koji je trebao biti održan u Sarajevu otkazan je gotovo u posljednjem trenutku zbog verbalno nasilnih reakcija lokalnog stanovništva, od kojih su neke bile toliko antisemitske da su se rabini osjećali ugroženo. Jesu li Vas te reakcije iznenadile i jeste li razočarani otkazivanjem sastanka?

Predložio sam CER-u da razmotre dolazak u Sarajevo zbog historije grada u pogledu vjerskog suživota, što smatram pogodnim za međureligijski dijalog.

Očekivali smo određene kritike zbog stavova lokalnog stanovništva. Nemam sve informacije o sigurnosnoj situaciji. Nisam od nadležnih institucija čuo da je postojala ozbiljna prijetnja prisustvu rabina u Sarajevu.

Međutim, imam razumijevanje za to da je CER, usred takve neizvjesnosti, odlučio da izbjegne sastanak u Sarajevu.

Žalim zbog toga. Mislim da, iz poštovanja prema jevrejskoj zajednici u Bosni i Sarajevu, ovo pitanje ne bi trebalo da se politizuje.

Ne bih rekao da je postojao javan dijalog o pozivu CER-u. Ali neki izvještaji, naročito ovdje, ne dolaze uvijek iz dobre namjere. Bilo je neprihvatljive izjave ministra za rad na federalnom nivou. Ali to nije dospjelo na naslovnice novina.

Bio sam prilično uvjeren da sastanak CER-a neće izazvati probleme, jer nisam mogao primijetiti antisemitizam u ovom gradu, i zbog promeđureligijskog stava reisu-l-uleme (velikog muftije).

Čak sam bio ponosan reći da, u poređenju s onim što smo vidjeli posljednje dvije godine u Berlinu i drugim glavnim ili univerzitetskim gradovima EU, ovdje nismo imali ozbiljnih incidenata protiv Jevreja i Izraela.

Dakle, glavni problem je bio politički oportunizam, a ne radikalizirani uvezeni antisemitizam među lokalnim muslimanima?

Ne hvalim komunističku Titovu eru kada kažem da su ovdje svi, barem do 90-ih, uspijevali da žive zajedno. Nije to bio idiličan raj, ali prema mnogim svjedočanstvima, postojao je funkcionalan suživot.

Bez da to politizujem danas, rekao bih da je međureligijski suživot moguć. Stanovništvo ovdje je malo više sekularno. Muslimani u Bosni se osjećaju kao Evropljani.

Međutim, rat iz 1991–1995. doveo je do svojevrsne segregacije, prvenstveno između muslimana i Srba. Prije rata, Sarajevo je bio zaista miješan grad.

Sada imamo 85% muslimana i manje od 15% Hrvata, Srba i ostalih. Nekada je to što su svi živjeli zajedno bila velika prednost. Sada postoji rizik da se to sve izgubi.

Tri decenije nakon građanskog rata, biste li rekli da je međunarodna zajednica podbacila u pokušaju da stvori miran suživot koji pominjete?

I da i ne. Da, jer mislim da sve ideje o lako ostvarivom „izgradnji nacije“ nikada ne funkcionišu. Ne, jer je to bio pokušaj da se lokalno stanovništvo natjera da preuzme odgovornost.

Postoji mnogo nevladinih organizacija koje rade dobre stvari. Međutim, javnost nikada nije postigla dogovor o krajnjem cilju. Uzmite nastavne planove i programe kao primjer: postoje različiti kurikulumi za Hrvate, Bošnjake i Srbe.

Mislim da je to neuspjeh, ne samo međunarodne zajednice, već i lokalnih segregracionih praksi.

Da li je BiH centar aktivnosti Muslimanskog bratstva?

Moj je utisak da to nije slučaj. Iako su muslimani većina ovdje, religija nema veliki uticaj na društvo.

Možda neki hoteli ne služe alkohol, i religija je vidljivija ljeti, kada ovdje dolaze turisti iz Saudijske Arabije, Katara i drugih zemalja. Ali ne bih rekao da postoji tendencija da to mijenja društvo.

Uloga Irana u Bosni
Da li je Iran faktor u onome što se dešava u Bosni?
Ne bih rekao da nema nikakve veze, i iranski zvaničnici su posjećivali visoke ministre u BiH. Ali lokalni političari rade na integraciji BiH u EU. Oni to žele postići.

Oni jesu majstori u postavljanju prepreka sami sebi, ali bliskost s Iranom nije jedna od njih. Znaju da to ne bi smjeli raditi.

Neki kažu da bi EU mogla biti rješenje za komplikovane probleme BiH. Drugi smatraju da bi integracija BiH u EU stvorila problem za samu uniju. Kakav je Vaš stav?

Rekao bih da u ekonomskom smislu integracija BiH ne bi uticala na EU. BDP BiH je manji od četvrtine BDP-a Minhena.

Valuta BiH je još uvijek konvertibilna marka, čija je vrijednost tačno vezana za kurs njemačke marke prema euru.

Politički, ključni izazovi su korupcija i vladavina prava. To su zaista problemi na koje moramo obratiti pažnju. Ali ako postoji potreba da se Ukrajina integriše u EU, integracija BiH bi trebala biti lakša.

Moramo raditi na integraciji svih šest zemalja Zapadnog Balkana koje su kandidati, uključujući Srbiju.

Možda će biti komplikovano, ali moramo prilagoditi našu strategiju proširenja EU regionalnim ekonomskim interesima, kao i konkurentskim interesima Rusije i Kine.

Neophodno je zadržati ovaj dio Evrope za samu Evropu. Narodi BiH žele mir, a ne sukob.

Izvor: Jerusalim post