Slavenko Ristić donirao svoj novac, drugi koriste slike za promociju

Dok se mnogi utrkuju da steknu političke poene na osnovu tuđih djela, postoje ljudi koji bez pompe, reklame i samopromocije čine izuzetne stvari za svoju zajednicu i prirodu. Jedan od njih je Slavenko Ristić, ime koje već godinama odjekuje kao sinonim za humanost, ljubav prema životinjama i posvećenost očuvanju prirodnog bogatstva Republike Srpske.

Slavenko Ristić, poznat i kao veliki patriota, ali i lokal-patriota, pokazao je šta znači iskreno voljeti svoj kraj – ne riječima, već djelima. Nakon što je na planini Ozren donirao medvjedicu Mašu, ona je postala prava atrakcija, simbol brige o životinjama i razlog zbog kojeg turisti iz cijele regije dolaze da posjete ovu planinu. Njena priča nije samo dokaz Ristićeve humanosti, već i podsjetnik koliko pojedinac može učiniti kada ima volju i srce.

Međutim, Ristićeva ljubav prema prirodi ne staje na Ozrenu. Na svojoj rodnoj Majevici, gdje mu je svaki kutak blizak i poznat, napravio je još jedan gest vrijedan divljenja, kupio je i naselio jelene, čime je obogatio faunu ovog kraja i vratio prirodi ono što joj godinama nedostaje. I ne samo to, razmišljajući korak dalje, donirao je i specijalne puške za uspavljivanje kako bi spriječio da ove plemenite životinje stradaju od strane lovaca ukoliko se udalje od naseljenih područja. Umjesto metka, humanost.

To je čin koji zaslužuje divljenje, odlikovanja i institucionalnu zahvalnost. Ali umjesto toga, gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović odlučio je, u maniru loše političke prakse, objaviti fotografiju jelena na svojim društvenim mrežama, pokušavajući prikazati sebe kao zaštitnika prirode Majevice. Ovaj pokušaj preuzimanja zasluga izazvao je brojne negativne reakcije građana, koji prepoznaju istinskog heroja u Ristiću, a ne u onima koji tuđe zasluge koriste za lični politički marketing.

Građani regije, ali i šire, prepoznali su prave vrijednosti: skromnost, djelotvornost i autentičnu ljubav prema prirodi i životinjama. Slavenko Ristić je primjer da ne treba čekati na institucije, da se ne mora biti političar da bi se činila velika djela, treba biti čovjek.

U vremenu kada se priroda sve više povlači pred nebrigom čovjeka, Ristićev primjer vraća nadu. Takvi ljudi nisu samo zaštitnici prirode, oni su čuvari naše budućnosti.

Izvor: Identitet.live