
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Tekst objavljen na portalu Srpskainfo, pod nazivom „Šta je Banjaluci donijela vladavina Draška Stanivukovića“, izazvao je značajnu pažnju javnosti, ne samo zbog kritičkog osvrta na dosadašnji rad gradonačelnika Banjaluke, već i zbog njegovih političkih ambicija u kontekstu predstojećih opštih izbora 2026. godine.
Stanivukovićeve ambicije i realnost opozicionog okruženja
Draško Stanivuković već je istakao da će biti kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske, ali se čini da ta kandidatura trenutno ima podršku samo njegove matične stranke – Partije demokratskog progresa (PDP). Sličan scenario viđen je i na lokalnim izborima 2024. godine, kada je, uprkos nedostatku šire opozicione podrške, pobijedio kao kandidat PDP-a u Banjaluci. No, pobjeda u Banjaluci protiv tada politički anonimnog Nikole Šobota nije ista vrsta izazova kao borba protiv lidera SNSD-a Milorada Dodika, koji uživa snažnu stranačku i institucionalnu podršku.
Poruka iz SDS-a – razjedinjena opozicija?
Izjava Aleksandre Pandurević, visoke funkcionerke SDS-a, da će ta stranka imati svoje kandidate i za predsjednika Republike Srpske i za srpskog člana Predsjedništva BiH, nagovještava da opozicija ulazi u predizbornu trku razjedinjena. U takvoj konstelaciji snaga, teško je zamisliti da više opozicionih kandidata mogu ugroziti političkog veterana kakav je Dodik. Štaviše, višestruka kandidatura može samo dodatno rasuti opozicione glasove i otvoriti Dodiku lakši put ka još jednoj izbornoj pobjedi.
Dodikov rejting i politička mašinerija
Dodik se, uprkos brojnim političkim i pravosudnim izazovima, pozicionirao kao nezaobilazan faktor na političkoj sceni BiH. Njegov politički rejting dodatno je ojačan kroz narative o “odbrani srpskih interesa”, ali i stabilnošću SNSD-a na državnom nivou, gdje se još jednom pokazalo da bez te stranke nije moguće formirati većinu.
Da li opozicija ima šansu?
Za ozbiljan rezultat u trci za predsjednika Republike Srpske, opoziciji neće biti dovoljna samo poznata ličnost ili jednodnevni entuzijazam. Potrebna je jedinstvena podrška svih stranaka, organizovana kampanja na terenu, jasna i dosljedna poruka biračima, te politička strategija koja može pridobiti ne samo opozicione, već i neopredijeljene birače. U idealnom scenariju, dio biračkog tijela iz umjerenijih krugova vladajuće koalicije morao bi biti spreman podržati alternativu.
U ovom trenutku, opozicija se nalazi na raskrsnici – ili će se ujediniti oko jednog, politički prihvatljivog i široko podržanog kandidata, ili će suočiti s još jednim izborima koji će potvrditi dominaciju Milorada Dodika. A vrijeme za donošenje strateških odluka brzo ističe.
Izvor: Identitet.live