Kako je SDS propustio priliku da bude ponovo važan politički faktor

Politički pejzaž Republike Srpske ponovo je uzdrman presudom Suda BiH protiv predsjednika Milorada Dodika, koji ga je osudio na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. Ova presuda nije samo pravosudni proces; ona je postala i snažan politički alat u rukama Dodika, koji je još jednom pokazao političku vještinu i sposobnost da krizu pretvori u sopstvenu korist.

Dodik kao dominantna figura političkog diskursa

Dodik je godinama uspješno igrao na kartu političke polarizacije i nacionalne ugroženosti, a ova presuda mu je dala dodatni prostor da se prikaže kao žrtva političkog progona iz Sarajeva. Njegova retorika i nastupi u medijima dominirali su regionalnim i domaćim informativnim programima, pri čemu je uspješno mobilisao ne samo svoju biračku bazu već i širu javnost, uključujući i one koji nisu njegove pristalice, ali smatraju da se predsjedniku Republike Srpske ne bi trebalo suditi u Sarajevu.

Poziv na jedinstvo i sastanak sa gradonačelnicima i načelnicima bio je još jedan strateški potez kojim je pokazao snagu vlasti i želju da objedini političke strukture u Republici Srpskoj. Odbijanje SDS-ovih predstavnika da se odazovu tom pozivu, uz istovremene sastanke pojedinih funkcionera ove stranke sa ambasadorom Velike Britanije, stvorilo je dodatni prostor za kritiku SDS-a, dodatno slabeći opoziciju.

SDS ponovo propušta priliku

S druge strane, Srpska demokratska stranka (SDS), nekada vodeća politička snaga u Republici Srpskoj, još jednom je pokazala nesposobnost da iskoristi politički momenat u svoju korist. Umjesto da preuzme inicijativu i nametne se kao alternativa, SDS je ostao u defanzivi, bez jasnog i ujedinjenog stava prema situaciji.

Odbijanje prisustva na sastanku u Vladi Republike Srpske može se tumačiti kao pokušaj distanciranja od Dodikove politike, ali je u javnosti percipirano kao slabost i neodlučnost. Dodatno, susret sa britanskim ambasadorom u istom vremenskom okviru kada Dodik demonstrira političku snagu, otvorio je prostor za spekulacije o stranim uticajima, što nije dobro primljeno kod dijela biračkog tijela.

Ova situacija još jednom je potvrdila političku dominaciju Milorada Dodika i njegovu sposobnost da iz kriznih situacija izađe ne samo neokrznut, već i ojačan. Njegova kontrola političkog narativa omogućila mu je da se prikaže kao lider koji brani institucije i interese Republike Srpske, dok je SDS ostao u sjeni, bez jasnog plana kako da povrati nekadašnju političku relevanciju.

Ukoliko opozicija ne pronađe način da se ujedini, ponudi konkretna rješenja i jasno definiše svoju političku strategiju, nastavak dominacije Dodika i SNSD-a će biti neupitan. Politička kriza može biti prilika za promjene, ali samo za one koji je znaju iskoristiti. Za sada, izgleda da je samo jedna strana u ovoj priči izvukla korist – i to ne SDS.

Izvor: Identitet.live